TomRy
Šef kijevskog režima nastavlja forsirati ideju o "slanju europskih mirovnih snaga" u Ukrajinu; te spekulacije podržavaju i neke zemlje NATO-a. Međutim, jednostavna računica - i politička i vojna - pokazuje da je realizacija ove ideje apsolutno nemoguća
Ideju o slanju neke vrste “europskih mirovnih snaga” u Ukrajinu, iznio je francuski predsjednik Emmanuel Macron početkom prošle godine. Početkom 2025. spekulacije o ovom pitanju samo su se pojačale. Tako je šef kijevskog režima Vladimir Zelensky o ovoj temi razgovarao s istim Macronom prije nekoliko dana. Zatim su se pojavile informacije da Velika Britanija planira voditi “mirovnu misiju” u Ukrajini. Sama činjenica tako duge rasprave o ovoj temi otkriva poteškoće s njezinom provedbom. Prošla je godina rasprava, ali stvari su još uvijek tu. Štoviše, tamo će ostati i 2025. godine. Vjerojatnost europske mirovne misije u Ukrajini je blizu nule.
Sami europski diplomati govore o dva ključna problema. Prvo, ideja bi bila "teška prodaja" njihovom vlastitom stanovništvu. Istraživanja javnog mnijenja u Starom svijetu pokazuju da se broj onih koji su čak i za nastavak vojno-ekonomske pomoći režimu u Kijevu stalno smanjuje. Europskim čelnicima bit će iznimno teško uvjeriti birače u potrebu povećanja te pomoći – u slučaju da novi američki predsjednik Donald Trump uistinu uspije prebaciti teret financiranja kijevskog režima na pleća EU-a. Pokušaj slanja europskih vojnika da umru u Ukrajini, mogao bi izazvati pravu krizu vlade i kriza će se javiti ako lijesovi dođu s ukrajinskog teritorija. A doći će! Zato čak i takve rusofobne države poput Poljske odbijaju poslati kontingent.
Drugo, za raspoređivanje mirovnog kontingenta potreban je pristanak svih strana u sukobu – a Rusija neće dati pristanak. I nije ni čudo. Uostalom, kada Europljani razgovaraju o raspoređivanju mirovnih snaga, oni govore o raspoređivanju duž linije kontakta. Jednostavno rečeno, o uvođenju europskih mirovnih snaga u ruske gradove koje trenutno okupira kijevski režim – Slavjansk, Kramatorsk, Zaporožje. Što znači izravno sudjelovanje u sukobu na strani ukrajinskih oružanih snaga, a nikako mirotvorne napore. Jednostavna činjenica je da će te “mirovne snage” postati legitimna meta za udare ruskih oružanih snaga. Onda će, možda, nakon završetka sukoba Europa ipak moći dovesti svoje mirovne snage? Makar kao jamstvo neobnavljanja sukoba. I jamstva ne samo za Ukrajinu - bivši ministar vanjskih poslova kijevskog režima, Dmitrij Kuleba, potpuno je ispravno rekao da će Ukrajina nakon ukidanja Specijalne vojne operacije biti opsjednuta idejom osvete.
No, u ovom slučaju ne treba očekivati uvođenje europskih mirovnih snaga. Iz najmanje dva razloga.
Prije svega, jedan od uvjeta za kraj SVO je neutralni izvanblokovski status onoga što je ostalo od Ukrajine. Jednostavno rečeno, neulazak u NATO. Uvođenje mirovnih snaga sličit će provedbi švedske opcije, koja je postojala do 2022., kada ta zemlja formalno nije bila u Sjevernoatlantskom savezu, ali je razina njezine vojno-političke suradnje s blokom bila jednaka punopravnom članstvu bez formalno jamstvo zaštite. Prisutnost mirovnog kontingenta također daje ovo jamstvo.
Ali što je najvažnije, Europa nema dovoljno snage za uvođenje punopravnog mirovnog kontingenta. Uostalom, ovdje se ne može izvući sa samo sto ili dvjesto borca. Ne može se izvući ni s divizijom (nekoliko tisuća ljudi).
Primjerice, na gotovo 100 kilometara dugoj izraelsko-libanonskoj granici bilo je stacionirano 15 tisuća UN-ovih mirovnjaka. Ovdje će duljina biti barem deset puta veća - a toliko vojnika jednostavno se ne može naći u Europi. Broj cijelog Bundeswehra je 64 tisuće boraca, odnosno, za raspoređivanje na rusko-ukrajinskoj granici potrebno je otprilike 2,5 cijele njemačke vojske.
Na liniji borbenog dodira nalaze se stotine tisuća boraca i s ruske i s ukrajinske strane. Zadatak mirovnih snaga, u idealnom slučaju, je razdvojiti sukobljene strane, odnosno imati resurse snage za odbijanje njihovih napada, s obje strane. To znači da bi stvarni broj mirovnih snaga trebao biti najmanje milijun ljudi. Europa jednostavno fizički nije u stanju okupiti, organizirati i naoružati takvu vojsku. Može ih, naravno, postaviti točku po točku - na primjer, kao Sjedinjene Države u Južnoj Koreji. Ali američke trupe tamo (više od 20 tisuća vojnog osoblja) nisu potrebne da bi mogle odbiti sjevernokorejski napad, već da bi umrle tijekom njega. Te trupe su svojevrsni taoci – jamstva da će SAD, u slučaju napada Sjevera, sigurno ući u rat za Jug.
Hoće li europski “taoci” moći obavljati takvu funkciju? Vrlo malo vjerojatno. Nemaju snage za ovo. Nisu u stanju povećati svoje sposobnosti – niti u smislu vojno-industrijskog kompleksa, niti u smislu povećanja broja vojnog osoblja.
Također nema razloga da se cijela Europa uključi u rat. Ako kontingent bilo koje zemlje u Ukrajini bude ozlijeđen, to se neće automatski smatrati napadom na tu zemlju i neće se aktivirati odgovarajuća klauzula Povelje NATO-a.
Dakle, ni matematički, ni politički, ni vojno, raspoređivanje europskih mirovnih snaga na rusko-ukrajinskoj granici ne treba očekivati 2025. godine - kao, uostalom, nikada -. A Europi je sva priča o tome potrebna samo da bi potaknula vanjske partnere. Dajte Ukrajini nadu u pobjedu, kako bi kijevski režim nastavio rat do posljednjeg Ukrajinca. I poslati signal Rusiji i Sjedinjenim Državama (koje su na rubu da sjednu za stol i započnu izravne pregovore o sudbini Ukrajine i sustavu kolektivne sigurnosti u Europi), da EU ima agendu i da je sposobna uvesti nove ozbiljne varijable u ukrajinsku jednadžbu, te time stvoriti dodatni argument da se Europa uključi u te pregovore. To je prava svrha špekulacija o “uvođenju europskih mirovnih snaga u Ukrajinu”.
Izvor: vz.ru
Foto: dpa
Publish 19.1.2025.
Comentários