Rađanjem petroyuana dolar polako ali sigurno gubi primat u svjetskoj trgovini naftom
"Financial Times" ukazuje da novi svjetski energetski poredak u kojem dolar neće biti dominantno sredstvo plaćanja polako, ali sigurno poprima oblik.
Prije 70 godina američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt i saudijski kralj Abdul Aziz Ibn Saud dogovorili su geopolitički savez, prema kojem su američka sigurnosna jamstva Saudijcima na Bliskom istoku u svojevrsnom barter aranžmanu zamijenjena ugovorom o ekskluzivnoj prodaji saudijske nafte u američkim dolarima.
Vremena se mijenjaju i 2023. mogla bi se pamtiti kao godina kada se ova velika "petrodolarska" pogodba počela mijenjati, jer se oblikovao novi svjetski energetski poredak između Kine i Bliskog istoka.
Dok Kina već neko vrijeme kupuje sve veće količine nafte i ukapljenog prirodnog plina od Irana, Venezuele, Rusije i dijelova Afrike u vlastitoj valuti, a ne u dolarima, sastanak predsjednika Xi Jinpinga s čelnicima Saudijske Arabije i Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) u prosincu je označio "rođenje petroyuana", kako je izjavio Zoltan Pozar, strateg banke "Credit Suisse", prenosi "Financial Times".
Inače, Požar je na početku ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini najavio nastanak " novog svjetskog monetarnog poretka " u čijem će središtu biti Rusija, Kina i njihovi saveznici s novom rezervnom svjetskom valutom temeljenom na košarica potrebnih sirovina kojih imaju u izobilju. S druge strane, na Zapadu, predviđa Požar, slijedi razdoblje visoke inflacije zbog tiskanja novca bez pokrića.
"Naše su sirovine vaš problem", vrlo jezgrovito i precizno objasnio je Požar novu naredbu i dodao: "Možete tiskati novac, ali ne možete tiskati gorivo da se grijete i žito da jedete."
Prema Pozaru, Peking sada "želi redefinirati pravila globalnog energetskog tržišta" kao dio većeg napora da se dedolariziraju takozvane BRIC zemlje - Brazil, Rusija, Indija i Kina, ali i mnogi drugi dijelovi svijeta svijeta koji su nezadovoljni upotrebom dolara kao oružja zbog situacije u Ukrajini.
Što to znači u praksi? Za početak će se puno više trgovati naftom u juanima , piše Pozar a prenosi FT.
Xi je najavio da će u sljedećih tri do pet godina Kina ne samo dramatično povećati uvoz iz zemalja GCC-a, već će raditi na "svedimenzionalnoj energetskoj suradnji". Peking se nada da će sve biti plaćeno u juanima, na Šangajskoj burzi nafte i prirodnog plina, već 2025. godine.
To bi označilo veliki pomak u globalnoj trgovini energijom. Kao što Pozar ističe u bilješci poslanoj klijentima, Rusija, Iran i Venezuela drže 40 posto dokazanih rezervi nafte OPEC+ i sve one prodaju naftu Kini uz velike popuste, dok zemlje GCC-a posjeduju još 40 posto rezervi. Preostalih 20 posto nalazi se u područjima unutar ruske i kineske orbite.
Oni koji ne vjeruju u uspon petrojuana i pad dolarskog financijskog sustava općenito često ističu da Kina ne uživa istu razinu globalnog povjerenja, vladavine prava ili likvidnosti rezervne valute kao SAD, koji dovodi ih u sumnju da će druge zemlje htjeti poslovati u juanima.
To bi moglo biti točno, ali tržištem nafte dominiraju zemlje koje imaju više zajedničkog s Kinom (barem u smislu svoje političke ekonomije) nego sa SAD-om. Štoviše, Kinezi su ponudili financijsku sigurnosnu mrežu, nudeći mogućnost pretvaranja juana u zlato na burzama u Šangaju i Hong Kongu.
Iako to ne znači da juan može odmah zamijeniti dolar kao rezervnu valutu, trgovina petrojuanom ipak donosi važne političke i financijske implikacije, smatra Pozar.
Treba imati na umu, dodaje FT, da ponuda jeftinih izvora energije već mami zapadne industrijske tvrtke u Kinu. Na primjer, njemački kemijski div BASF nedavno je odlučio zatvoriti dijelove svoje tvornice u Ludwigshafenu i preseliti svoje kemijske operacije u Zhanjiang. To bi mogao biti početak onoga što Pozar naziva trendom "od farme do stola" u kojem Kina pokušava privući više proizvođača koristeći jeftinu energiju kao mamac.
"Recikliranje" petrodolara u kasnim 1970-ima od strane naftom bogatih zemalja i američkih komercijalnih banaka dovelo je do nekoliko dužničkih kriza na tržištima u razvoju. Petrodolari su također ubrzali stvaranje spekulativne ekonomije koja se temelji na dugu u SAD-u, jer su banke bez novca stvarale razne nove financijske "inovacije", a takav priljev stranog kapitala omogućio je SAD-u da živi na ogromnim količinama duga.
Taj bi se trend sada mogao promijeniti. Inozemnih kupaca za američke obveznice već je sve manje, upozorava FT. Ako petrojuan zaživi, a Kina bude najveći svjetski uvoznik nafte, to će dodatno potaknuti dedolarizaciju. Također, kineska kontrola veće količine energetskih rezervi i proizvoda dobivenih iz njih mogla bi biti važan novi doprinos inflaciji na Zapadu. To je sporo rastući problem, ali možda ne tako sporo kao što neki sudionici na tržištu misle, navodi Financial Times.
Kommentare