Izrael redovito prijeti da će 'bombardirati Libanon natrag u kameno doba'. Ali u svakom ratu punog opsega, energetska infrastruktura okupacijske države je ta koja će se vjerojatno prva urušiti – katastrofa za Izraelce koji nikada nisu upoznali nestanke struje i nestašice.
Autor: Staša Salačanin
Prilagodio: Darko Brlečić
Kako se sukobi na libanonskoj granici i potencijal za rat s Hezbollahom intenziviraju, Izrael postaje sve zabrinutiji zbog svoje ranjivosti na nestašice opskrbe energijom i sigurnosti električne mreže. Budući da pregovori o prekidu vatre ne idu nikamo, mnogi stručnjaci i izraelski insajderi vjeruju da bi energetska sigurnost mogla na kraju postati Ahilova peta okupacijske države.
Lekcije naučene iz Ukrajine pokazuju koliko je i dalje izazov zaštititi energetsku infrastrukturu tijekom vrućeg sukoba. Unatoč izraelskoj "naprednoj" protuzračnoj obrani , energetski sustav okupacijske države i dalje je vrlo ranjiv na napade. To je postalo očito ranije ove godine kada su nestanci struje pogodili područja u Tel Avivu, Petah Tikvi i Beershebi, ostavivši tisuće bez struje.
Zabrinutost je dodatno pojačana kada je Shaul Goldstein, visoki državni dužnosnik za električnu energiju, priznao da izraelski energetski sektor nije spreman za veliki rat. Upozorio je da bi u ratu s Hezbollahom elektroenergetska infrastruktura Izraela mogla pretrpjeti ozbiljne poremećaje.
Njegova direktna izjava - "nakon 72 sata bez struje, bit će nemoguće živjeti ovdje" - izazvala je val zabrinutosti javnosti. Iako su ministar energetike Eli Cohen i glavni izvršni direktor Israel Electric Corporationa Meir Spiegler kritizirali Goldsteinove komentare, oni su ipak izazvali uzbunu i među dužnosnicima i među građanima. Kao rezultat toga, mnogi Izraelci su u panici kupovali dizel generatore očekujući buduće nestanke.
Dok se čini da i Hezbollah i izraelska vojska žele izbjeći širi izravni sukob – jer bi to gotovo sigurno privuklo saveznike s obje strane – napetosti su i dalje vrlo visoke. Situacija je eskalirala nakon izraelskog napada u travnju na iranski konzulat u Damasku, nakon čega je uslijedila osveta Irana projektilima i bespilotnim letjelicama , a zatim nedavno nakon izraelskih atentata na visoke dužnosnike Hezbollaha i Hamasa. Iako su odgovori na izraelsku agresiju proračunati tako da se šteta svede na najmanju moguću mjeru, rizik od pogrešne procjene je velik, prijeteći izazvati još destruktivniji rat.
Hezbollahova poruka Tel Avivu
U lipnju je Hezbollah objavio video , navodno snimljen dronom koji je probio izraelski zračni prostor, otkrivajući osjetljivu infrastrukturu i energetska mjesta u i oko lučkog grada Haife. Glavni tajnik Hezbollaha Hassan Nasrallah upozorio je da će se libanonski otpor boriti "bez ograničenja, pravila ili ograničenja" ako zemlji bude nametnut rat. Govoreći za The Cradle , veteran globalni energetski stručnjak Cyril Widdershoven kaže:
Ako počne potpuna konfrontacija između Hezbollaha/Irana i Izraela, izraelska energetska mreža/sustav će sigurno biti na meti. Ne zna se koliko će Hezbollah uspjeti pogoditi sustav da baci Izrael na koljena. Ali gledajući na jednogodišnje pripreme izraelske vojske, zračnih snaga i mornarice, poduzete su mjere da se tome suprotstave ili čak preventivno uklone Hezbollah/Iranske sposobnosti.
Unatoč tome, rat u Ukrajini pokazao je da čak ni najsofisticiranija protuzračna obrana – zapadna ili ruska – ne može u potpunosti zaštititi energetske sustave od napada. Osobito su se bespilotne letjelice velikog dometa pokazale razornim, a vjeruje se da Hezbollah posjeduje zastrašujući arsenal precizno navođenih projektila, bespilotnih letjelica i torpeda sposobnih za udar duboko u izraelski teritorij.
Prema studiji Centra za strateške i međunarodne studije ( CSIS ), Hezbollahove zalihe uključuju između 120.000 i 200.000 projektila i raketa kratkog i srednjeg dometa. Izraelsko ministarstvo obrane procjenjuje da bi se zemlja mogla suočiti s do 5000 raketnih napada dnevno u velikom sukobu.
Unatoč tome što je Tel Aviv svjestan ovih rizika, studija koju je u lipnju objavio Institut za studije nacionalne sigurnosti ( INSS ) sugerira da bi se "neposredni prioritet vjerojatno dao "zaštiti vojne imovine, a ne infrastrukture kao što je struja za civile".
Štoviše, Hezbollah i njegovi saveznici u Osovini otpora također posjeduju značajan arsenal dronova, koji su uspješno korišteni u Jemenu, kao iu Ukrajini.
Iranski dronovi Shahed, koje Hezbollah koristi pod imenom Ayoub, jeftini su za proizvodnju i, prema ruskim izvorima, koštaju oko 50.000 dolara. Kako Teheran ima najveći arsenal balističkih projektila u zapadnoj Aziji, svaki strateški napad na Izrael mogao bi biti posebno razoran. Stručnjak za sigurnost Akram Kharief vjeruje da bi obrana od velikog iranskog napada mogla koštati Izrael oko 20-30 milijardi dolara.
Ranjivost izraelskog energetskog sektora
Osim ranjivih elektroenergetskih objekata, očekuju se napadi na tri izraelska plinska polja na moru – Leviathan, Tamar i Karish – koja opskrbljuju većinu državnih elektrana. Polje Tamar je privremeno zatvoreno zbog sigurnosnih razloga, s obzirom na njegovu blizinu Pojasa Gaze. Ali kako napetosti između Izraela i Hezbollaha rastu, Izrael bi mogao biti prisiljen zatvoriti sva tri polja. U tom bi slučaju Izrael mogao prijeći na dizel i energiju ugljena, ali te su rezerve već ograničene, a lanci opskrbe mogu se lako poremetiti u Sredozemnom moru, kao što su već bili u Crvenom moru.
Mnoge izraelske tradicionalne elektrane na ugljen i dizel postupno su ukinute kako bi zadovoljile ekološke standarde, što dodatno slabi energetsku sigurnost zemlje. Centralizirana priroda izraelske elektroenergetske mreže pokazala se problematičnom, kao što se vidi tijekom operacije Poplava Al-Aqsa, s nekim područjima koja su prolazila kroz dugotrajne nestanke struje zbog sporih popravaka, a slični problemi su se kasnije pojavili na nemirnom sjeveru.
Također postoji mogućnost prekida opskrbe naftom. Tijekom libanonskog rata 2006. strani tankeri odbili su pristati u izraelskim lukama zbog problema s osiguranjem, a slična bi se situacija mogla dogoditi ako Hezbollah ponovno gađa izraelsku infrastrukturu. Osim toga, izraelski uvoz nafte, uglavnom iz Azerbajdžana preko turskih naftovoda, mogao bi biti ugrožen u slučaju da se politički stav Turske promijeni .
Widdershoven, međutim, upozorava da bi, ako se sve gore navedeno dogodi, sveopći rat bio gotovo zajamčen:
Nedostatak izraelske proizvodnje plina pogodit će i Egipat i Jordan. Očekujte i neke egipatsko-jordanske vojne akcije, ne protiv Izraela, već protiv Hezbollaha-Irana-Hamasa. Bez izraelskog plina, svjetla su ugašena i u Kairu i Ammanu.
Nestanak struje usred građanskih nemira
Doista, gotovo tri četvrtine izraelske proizvodnje plina u Leviathanu šalje se plinovodom u Egipat, a ostatak u Jordan, pri čemu gotovo 70 posto jordanske potrošnje pokriva Izrael.
U najgorem mogućem scenariju, analitičari upozoravaju da su kratkoročni izgledi za izraelski energetski sektor, posebice njegovu opskrbu električnom energijom, sumorni. Jačanje sigurnosti mreže trajalo bi nekoliko godina i zahtijevalo bi skupa infrastrukturna ulaganja.
To izaziva zabrinutost zbog utjecaja na širu populaciju Izraela, koja, za razliku od Palestinaca, nije navikla na nestanke struje i nestašicu energije. Ovo čak i ne uzima u obzir domaća politička previranja koja trenutačno obavijaju okupacijsku državu, budući da najekstremnija izraelska vlada ne uspijeva postići sporazum o prekidu vatre s Hamasom.
Iako bi takvi poremećaji nedvojbeno utjecali na moral, Widdershoven tvrdi da je malo vjerojatna raširena demoralizacija među Izraelcima tijekom rata. Umjesto toga, on vjeruje da bi napadi Hezbollaha, Irana ili Hamasa ojačali javnu potporu njihovom porazu, jer mnogi Izraelci već podržavaju rat u Gazi. Ali ni vrijeme ni sposobnost da se popravi oštećena infrastruktura nisu na strani Izraela, a svako odgađanje u rješavanju njegovih širokih infrastrukturnih ranjivosti pokazat će se skupim.
Staša Salačanin
Staša je autor i analitičar s velikim brojem publikacija koja se usredotočuje na zapadnu Aziju i Europu i pruža je dubinsku analizu najrelevantnijih pitanja u regiji za razne think tankove i medijske kuće, uključujući Al Jazeera Center for Studies, Middle East Monitor, The New Arab, Gulf News, Qatar Today, Qantara, Inside Arabia i drugi. Staša se prvenstveno fokusira na poslove Perzijskog zaljeva, trgovinske i političke odnose, sektor nafte i plina, terorizam i obrambenu industriju. Diplomirao je na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani (Međunarodni odnosi) gdje je dobio prestižnu Klinarovu nagradu svog fakulteta, te je radio na brojnim humanitarnim projektima na poslijeratnom Balkanu, a njegova istraživanja su objavljivana u slovenskim stručnim publikacijama.
Comments