Piše; Darko Brlečić
Odnosi na relaciji SAD -Njemačka su u zadnjih 80-tak godina strašno varirali. Počevši od kraja Drugog svjetskog rata kada su američke snage polako uništavale do tada moćni Wehrmacht, te paralelno s time na neki način otimali vrijedno ljudstvo u obliku poznatih inženjera (Wernher von Braun) za svoje nakane. Završetkom toga rata uslijedila je humanitarna pomoć za ostatak njemačkog stanovništva koje je jedva preživjelo saveznička bombardiranja.
Njemačka je nakon toga podijeljena na četiri okupacijske n zone: Sovjetsku, Britansku, Francusku i Američku okupacijsku zonu. S vremenom su te zone nestale, Njemačko gospodarstvo se oporavilo te uzdiglo do vrha , postalo lokomotiva EU ekonomije . Zemlja čiji su vojni stratezi bili ljubitelji plina i plinskih instalacija postala je ovisnik o Ruskom plinu. Karma is bitch !
Njemački kancelar Olaf Scholz održao je nedavno privatne razgovore s američkim predsjednikom Joeom Bidenom u Bijeloj kući zbog zabrinutosti da bi Kina mogla početi slati oružje Rusiji. Scholz je rekao da je suradnja sa SAD-om "u vrlo dobrom stanju" i dodao da je važno održati njihovo transatlantsko jedinstvo i njihovu potporu Ukrajini. Scholz je rekao da je "stvarno važno da smo djelovali zajedno", dodajući da je također "važno da damo poruku da ćemo to nastaviti činiti koliko god bude potrebno.
Nekako u to vrijeme pozornost javnosti uzima Američki novinar Seymour Hersh, dobitnik Pulitzerove nagrade, rekao je da su ronioci američke mornarice, u operaciji CIA-e koju je naredio predsjednik Joe Biden, postavili eksploziv koji je prošlog rujna uništio tri ruska plinovoda ispod Baltičkog mora.
Da bude stvar još intrigantnija Sjeverni je tok bio njemačko-ruski projekt, a prilikom prvog Scholzovog boravka u SAD, prošle godine, Biden je neuvijeno najavio kako ‘u slučaju da Rusija napadne Ukrajinu – Sjevernog toka više neće biti’, precizirajući kako je Amerika to sposobna učiniti. Amerika je zaista sposobna svašta učiniti, te između ostaloga na veliko lagati svoje građane po pitanju vanjske politike i vojnih akcija. Već viđeno !
Jedna od pretpostavki kako je u Washingtonu bilo riječi o Kini. Poznavajući njemačko promišljanje, sigurno se Scholz nije previše slagao s Bidenom. Ipak Kina je najveći trgovinski partner Njemačke, te bilo kakva mogućnost nametanja sankcija ili upozorenja Kini bi moglo izazvati velike probleme Berlinu.
Joe Biden ne skriva svoje ponašanje koje vrlo često tendira prema izbacivanju Kine iz bilo kakve situacije mirovnih pregovora, to vrlo često izgleda groteskno toliko da ga pojedini televizijski mediji ismijavaju do suza. Stekao se dojam da Biden i dalje živi u iluziji kako su SAD neprikosnovena sila.
Dovoljno je prisjetiti se situacije tzv. meteorološkim balonom za čije rušenje je potrošen iznos između 400.000 – 700.000 dolara u obliku financiranja dva borbena zrakoplova za navedenu akciju. Za tu akciju je trebalo odobrenje Joea Bidena koje je stiglo nakon dva dana. Da nije smiješno bilo bi otužno !
Na kraju svega treba konstatirati da je to bio otužan sastanak koji nije donio ništa novoga, niti olabavio ratnu retoriku nekada moćnog zapada.
TomRy
"Njemačko privredno čudo" se temelji na vetu dionika interesnih zona u poraženoj Njemačkoj, a odnosio se na ZABRANU naoružavanja i proizvodnje oružja za njemačke potrebe na rok od 20 godina. Tom zabranom je Njemačka mogla pokrenuti obnovu i 1965, je već bila gospodarski div.