UNESCO je objavio Konzultativni dokument koji istražuje različite regulatorne pristupe umjetnoj inteligenciji (AI) kako bi pomogao zakonodavcima u izradi politika koje uravnotežuju tehnološke inovacije s etičkim pitanjima, ljudskim pravima i društvenim utjecajem.
Autor: Tuhu Nugraha
Prilagodio: Darko Brlečić
Dokument je razvijen kroz opsežan pregled literature i konzultacije s međunarodnim stručnjacima i parlamentarcima. Cilj je osigurati da regulacija AI bude sveobuhvatna i uključiva, adresirajući kompleksne izazove koje AI donosi globalnom društvu.
Ilustracija by: D.Brlečić
Svrha i sažetak konzultacijskog dokumenta
Primarni cilj UNESCO-vog Konzultativnog dokumenta je informirati i pomoći zakonodavcima u razumijevanju globalnog krajolika regulacije umjetne inteligencije i istražiti nove pristupe upravljanju umjetnom inteligencijom. Dokument čiji je autor dr. Juan David Gutiérrez, izvanredni profesor na Sveučilištu Los Andes, Kolumbija, naglašava važnost stvaranja regulatornih okvira koji ne samo da promiču tehnološke inovacije, već i štite temeljna ljudska prava, osiguravaju transparentnost i bave se posebnim izazove koje postavlja AI. Ovaj dokument trebao bi biti predstavljen na zasjedanju Međuparlamentarne unije (IPU) pri UNESCO-u, koje će se održati u Ženevi od 13. do 17. listopada 2024.
Rad prikazuje devet regulatornih pristupa koji se razlikuju po stupnju intervencije i prisile. Ovih devet pristupa su:
Pristup temeljen na načelima
Pristup temeljen na standardima
Agilni i eksperimentalni pristup
Pristup koji olakšava i omogućuje
Prilagodba pristupa postojećim zakonima
Pristup informacijama i pristup mandatima transparentnosti
Pristup temeljen na riziku
Pristup temeljen na pravima
Pristup odgovornosti
Potreba za regulacijom umjetne inteligencije
Regulacija umjetne inteligencije nije samo opcija politike; to je nužnost. Kako sustavi umjetne inteligencije sve više utječu na kritične aspekte društva – od zdravstva i financija do pravosuđa i javne uprave – potencijalni rizici povezani sa zlouporabom, pristranošću i nedostatkom transparentnosti postali su očitiji. Neuspjesi tržišta, neuspjesi države i neprihvatljivi rizici koje predstavljaju neregulirani sustavi umjetne inteligencije mogu dovesti do značajnih društvenih, ekonomskih i političkih posljedica.
Regulacija je ključna za zaštitu temeljnih prava, osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja i sprječavanje iskorištavanja ranjivog stanovništva. Nadalje, u zemljama u razvoju gdje kapacitet upravljanja neželjenim posljedicama umjetne inteligencije može biti ograničen, regulacija igra ključnu ulogu u ublažavanju rizika i osiguravanju da tehnologije umjetne inteligencije pozitivno pridonose društvenom razvoju.
Relevantnost regulatornih pristupa za zemlje u razvoju
Iako Konzultativni dokument predstavlja širok spektar regulatornih pristupa, nisu svi jednako primjenjivi u kontekstu zemalja u razvoju. Te se nacije često suočavaju s jedinstvenim izazovima kao što su ograničeni resursi, neadekvatna tehnološka infrastruktura i ograničeni regulatorni kapaciteti. Osim toga, često postoji jaz u digitalnoj pismenosti među stanovništvom i nedostatak jakih pravnih okvira za upravljanje tehnologijama u nastajanju poput umjetne inteligencije. Ovi izazovi čine neke regulatorne pristupe relevantnijim i praktičnijim za provedbu od drugih.
Pristup temeljen na načelima : Ovaj je pristup vrlo prilagodljiv i može poslužiti kao temeljni okvir za regulaciju umjetne inteligencije u zemljama u razvoju. Uspostavljanjem etičkih načela i općih smjernica omogućuje fleksibilnost u provedbi, omogućujući zemljama s različitim regulatornim infrastrukturama da usvoje propise o umjetnoj inteligenciji koji su u skladu s njihovim društvenim vrijednostima i razvojnim ciljevima. Ovaj je pristup osobito koristan u kontekstima u kojima kruti propisi mogu gušiti inovacije ili ih je teško provesti zbog ograničenja resursa. Neke zemlje u razvoju počele su usvajati ovaj pristup temeljen na načelima u svojim propisima o umjetnoj inteligenciji, eksplicitno ili implicitno. Na primjer, peruanski zakon br. 31814 iz 2023. eksplicitno uključuje načela umjetne inteligencije kao što su sigurnosni standardi temeljeni na riziku, pristup s više dionika, etički razvoj za odgovornu umjetnu inteligenciju i privatnost. Brazilski prijedlog zakona br. 2238/2023 utvrđuje temeljna načela i smjernice za razvoj i implementaciju umjetne inteligencije. Kolumbijski prijedlog zakona br. 059/2023 integrira načela kao što su uključiv rast, održivi razvoj, vrijednosti usmjerene na čovjeka, transparentnost, sigurnost i odgovornost. Slično tome, “Zakon o regulaciji umjetne inteligencije” Kostarike uključuje načela kao što su pravednost, odgovornost, transparentnost, privatnost i zaštita podataka te sigurnost.
Prilagodba pristupa postojećim zakonima : Zemlje u razvoju mogu imati koristi od ovog pristupa iskorištavanjem i modificiranjem postojećih pravnih okvira kako bi uključile posebne odredbe povezane s umjetnom inteligencijom. Ova je metoda učinkovita i pragmatična, dopuštajući zemljama da poboljšaju postojeće zakone, poput zaštite podataka i prava potrošača, bez potrebe za stvaranjem potpuno novih regulatornih sustava. Neke zemlje koje su implementirale ili razvijaju propise o umjetnoj inteligenciji na temelju postojećih pravnih okvira uključuju Indiju, koja je ažurirala svoj Zakon o zaštiti osobnih podataka iz 2018. kako bi obuhvatila odredbe o umjetnoj inteligenciji, i Keniju, koja je razvila Nacionalnu strategiju za umjetnu inteligenciju usmjerenu na izmjenu postojećih pravnih okvira. Brazil je također ažurirao svoj Lei Geral de Proteção de Dados (LGPD) kako bi uključio AI, dok Južnoafrička Republika razvija sveobuhvatan regulatorni okvir za AI koji se temelji na postojećim zakonima. Iako nije zemlja u razvoju, Singapur se često navodi kao primjer sa svojim pristupom temeljenim na načelima koji se fokusira na odgovornost, transparentnost i pravednost, što može poslužiti kao vrijedna referenca za zemlje u razvoju.
Pristup olakšavanja i omogućavanja : Za stvaranje okruženja koje podržava odgovoran razvoj umjetne inteligencije, ovaj pristup potiče razvoj potporne infrastrukture kao što su istraživački centri, obrazovni programi i javno-privatna partnerstva. U zemljama u razvoju, gdje su resursi često ograničeni, ovaj je pristup ključan za izgradnju kapaciteta potrebnih za iskorištavanje potencijala umjetne inteligencije. Također je u skladu sa širim razvojnim ciljevima, kao što su poboljšanje digitalne pismenosti, jačanje tehnološke infrastrukture i promicanje inovacija u područjima povezanim s umjetnom inteligencijom. Neke zemlje u razvoju koje grade potpornu AI infrastrukturu uključuju Ruandu, koja je pokrenula AI Innovation Center i sklopila partnerstvo s globalnim tehnološkim tvrtkama; Gana, koja je osnovala Ganski centar za umjetnu inteligenciju za istraživanje i razvoj umjetne inteligencije; Tunis, koji je pokrenuo nacionalnu strategiju umjetne inteligencije usmjerenu na razvoj vještina i inovacije; Malezija, koja je pokrenula Nacionalnu inicijativu za umjetnu inteligenciju kako bi postala središte za inovacije umjetne inteligencije u jugoistočnoj Aziji; i Meksiko, koji je razvio nacionalnu strategiju umjetne inteligencije s naglaskom na razvoj vještina i inovacije u umjetnoj inteligenciji.
Pristup mandatima za pristup informacijama i transparentnost : Transparentnost je ključna za osiguranje povjerenja javnosti i odgovornosti u sustave umjetne inteligencije, posebno u zemljama u razvoju gdje je povjerenje u tehnologiju malo. Neke zemlje su provele propise koji naglašavaju transparentnost u radu umjetne inteligencije, posebno u javnom sektoru. Indija je, primjerice, pokrenula načela "Odgovorna umjetna inteligencija za Indiju", koja promiču korištenje objašnjive umjetne inteligencije, a države poput Karnatake i Telangane usvojile su etičke okvire umjetne inteligencije. Brazil regulira transparentnost u automatiziranom donošenju odluka svojim Općim zakonom o zaštiti podataka (LGPD) i uspostavio je poseban odbor za proučavanje etičkih učinaka umjetne inteligencije. Nacionalna strategija umjetne inteligencije u Južnoj Africi naglašava transparentnost, podržanu inicijativama za opismenjavanje umjetne inteligencije i sudjelovanje javnosti. Iako nije zemlja u razvoju, singapurski model upravljanja umjetnom inteligencijom naglašava transparentnost i objašnjivost u operacijama umjetne inteligencije i često se navodi kao model za druge. Ovaj pristup pomaže demokratizirati tehnologiju umjetne inteligencije i osnažuje građane da razumiju i osporavaju odluke vođene umjetnom inteligencijom.
Zaključak Kako umjetna inteligencija nastavlja preoblikovati gospodarstva i društva, potreba za promišljenom regulacijom postaje sve hitnija. UNESCO-ov Konzultativni dokument pruža relevantan okvir za zemlje u razvoju za usvajanje fleksibilnih i prilagodljivih regulatornih strategija. Usredotočujući se na pristupe temeljene na načelima, prilagođavajući postojeće zakone, olakšavajući i omogućavajući infrastrukturu i osiguravajući transparentnost, te zemlje mogu ublažiti rizike povezane s umjetnom inteligencijom i iskoristiti ovu tehnologiju za pozitivne promjene i uključiv razvoj.
Comments