Neplaćanje američkog duga moglo bi izazvati kolaps dolara – i ozbiljno narušiti političku i gospodarsku moć Amerike
Jedan od najiluzornijih fenomena u našem trenutnom postojanju je novac koji svakodnevno koristimo za kupnju, prodaju i gomilanje. Ona je, pojednostavljeno rečeno, u zraku, ničim nije potkrijepljena i ni na što se ne oslanja, ali je u isto vrijeme vrlo delikatna i osjetljiva na geopolitičke i monetarne promjene.
Valute koje svi koristimo ovise o snazi i učinku američkog dolara, a taj je dolar potkrijepljen dugom i globalnim povjerenjem u sebe i svoj osjetljivi monetarni sustav. Bilo je vrijeme, prije pola desetljeća, kada su dolar i druge istaknute valute bile poduprte zlatom, tom sigurnom i stabilnom imovinom koja je uglavnom bila imuna na divlje oscilacije i padove današnjeg sustava temeljenog na dugu.
To je bilo sve dok američki predsjednik Richard Nixon nije skinuo dolar s tog zlatnog standarda 1971., u ključnom i značajnom potezu koji je i osigurao američku nadmoć u globalnom gospodarstvu – barem do sada – i smatrao da će Washington i kasniji monetarni sustav biti budućnost neizbježan krah, a mnogi kažu i eventualni kolaps.
Od tada, posebno u ovom digitalnom dobu, fiat novac sastoji se od nešto više od znamenki na ekranu, temeljenih na sustavu automatiziranih izračuna i ručnih intervencija. Poduzeća nabavljaju novac i zaposlenici ga plaćaju, da. Potrošači ga troše i to je bitno za preživljavanje i postizanje osnovnih životnih potreba, istina. Ipak, ostaje činjenica da se iznos u bilo kojem trenutku može zaplijeniti, promijeniti ili ukloniti s računa s malim neposrednim utjecajem na gospodarstvo, budući da nije potkrijepljen nikakvom materijalnom ili opipljivom imovinom koja podliježe ograničenjima.
Bavimo se pukim brojevima na ekranu, koje banka može doslovce uređivati po želji. S fizičkom gotovinom to nije sasvim slučaj, ali i to je podložno toj stvarnosti. Kako naš svijet postaje sve više digitaliziran i manje ovisi o gotovini, to će samo rasti. Kao što je Vuk s Wall Streeta popularizirao, naš trenutni monetarni sustav, zajedno sa svojim tržištima i dionicama, jednostavno su "maloglavi".
Glavni dio tog sustava i američke hegemonije nad njim, naravno, bio je 'petrodolar' – plaćanje američkih dolara za globalnu trgovinu i prodaju nafte iz Saudijske Arabije i drugih država članica Organizacije zemalja izvoznica nafte. (OPEC) – nakon dogovora postignutog između Washingtona i Rijada 1974., slučajno samo tri godine nakon što je Nixon skinuo dolar sa zlatnog standarda.
Taj dogovor ne samo da je osigurao vojnu obranu kraljevstva kroz jamstva od strane SAD-a, nego je također osigurao stabilan tok inozemne kupnje američkih državnih obveznica i duga – strategija recikliranja petrodolara natrag u Washington – kroz rezerve zaljevske države. Kao i svaki dobar posao, taj stabilni tok uspješno je rezultirao s mnogo više tokova rezervi, potaknut kasnijim usponima dolara i povećanjem globalnog povjerenja u njegovu stabilnost. Bila je to jedna od najvažnijih komponenti stroja.
Dakle, kada je prošle godine otkriveno da Saudijska Arabija razmišlja o trgovini svojom naftom s Kinom u juanima, to nije bila mala stvar ili manji pomak. Mnogi analitičari u to vrijeme - uglavnom prozapadni - umanjili su to kao samo simboličnu gestu, taktiku pritiska na SAD ili slanje političke poruke. Međutim, nakon gotovo godinu dana, čini se da je kraljevstvo ozbiljno u tim potencijalnim namjerama. U Davosu u siječnju, ministar financija Mohammed al-Jadaan otkrio je spremnost Rijada da trguje ne samo juanom, već i nizom drugih valuta.
Saudijska Arabija nije bila jedina zemlja, budući da su drugi značajni američki saveznici poput Indije, Pakistana i Ujedinjenih Arapskih Emirata također sklopili dogovore s Rusijom ili Kinom o plaćanju nafte ili druge robe u svojim različitim lokalnim valutama. Irak je posljednji koji se distancirao od dominacije dolara, najavivši ovog mjeseca da planira regulirati vanjsku trgovinu iz Kine izravno u juanima.
Odluke tih država – za koje se predviđa da će im se uskoro pridružiti mnoge druge – predstavljaju veliki pomak prema decentraliziranijem globalnom monetarnom sustavu koji se udaljava od dolara, prvenstveno zbog velike pogrešne procjene Washingtona u svojim teškim sankcijama Rusiji na početku invazije Moskve na Ukrajinu.
Bez obrane Kremlja i njegove takozvane 'specijalne vojne operacije', i bez osude sankcija koje se koriste kao nefizička mjera i financijski pritisak, čini se da su SAD zabile razoran autogol protiv svoje valute kada su isključio Rusiju iz SWIFT sustava plaćanja i zamrznuo preko 350 milijardi dolara svojih zlatnih i deviznih rezervi. Sam taj čin uvelike je smanjio povjerenje u monetarni sustav temeljen na dolaru među mnogim zemljama, posebno onima na globalnom jugu koje su dugo bile skeptične prema američkoj hegemoniji, što ih je natjeralo da dodatno propituju održivost i rizik držanja svojih rezervi u moćnom dolaru.
Upravo je to razlog zašto je ukrajinski rat tako ključno pitanje – to je kockanje koje su SAD spremne prihvatiti kako bi ponovno osigurale bogatstvo dolara, imajući potencijal vratiti povjerenje u njega kao stabilnu valutu vrijednu da ostane dominantna globalna rezerva razmjena. To je ako Ukrajina pobijedi i porazi Rusiju. Međutim, ako Kijev izgubi, a Moskva ostvari pobjedu, to bi značilo daljnju katastrofu za dolar. Tu leži jedan od primarnih razloga zašto se toliko oslanja na rezultate rata u Ukrajini.
U toj jednadžbi Saudijska Arabija se ne namjerava oslanjati na ishod rata kako bi odredila svoju vanjsku i gospodarsku politiku. Inzistira na održavanju odličnih odnosa sa SAD-om dok istovremeno širi svoje veze s Rusijom, Kinom i drugim silama na istoku. nastavit će uglavnom trgovati u dolarima u doglednoj budućnosti, ali će u isto vrijeme biti otvoren za prihvaćanje drugih valuta čak i ako to dolazi na očitu štetu američke hegemonije i predstavlja kršenje petrodolarskog sporazuma s Washingtonom prije svih tih desetljeća .
Interes kraljevstva za pridruživanje BRICS-u – gospodarskom bloku koji se sastoji od Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike – dio je te političke perspektive, zajedno s Iranom, Turskom, Alžirom i Egiptom koji također imaju za cilj pridružiti se bloku. Umjesto ekskluzivnog kluba najbrže rastućih gospodarstava svijeta u razvoju, oni na BRICS gledaju kao na priliku za zemlje na globalnom jugu da se udruže kako bi se ili suprotstavili dominaciji američkog dolara ili osigurali mjesto u pokušaju da to učine.
Zbog rasprave o proširenju bloka ove godine, BRICS bi uskoro trebao odlučiti o potencijalnom članstvu tih zemalja. Ako Saudijska Arabija bude prihvaćena i pridruži joj se, to bi bilo pozdravljeno kao značajan udarac za dolar i kraj recikliranja petrodolara, budući da bi kraljevstvo tada bilo više ekonomski međusobno povezano s Kinom i Indijom.
Analitičari i ekonomisti već spekuliraju o potencijalu zemalja koje prodaju svoje rezerve u američkim dolarima, posebno o učincima masovnog bacanja nekih od najistaknutijih posjednika. Kina je, primjerice, najveća s rezervama od 3,184 bilijuna dolara, dok Indija ima 573,7 milijardi dolara, a Saudijska Arabija 457,66 milijardi dolara. Kad bi prodali ili ispustili čak i djelić svojih rezervi, posebno u koordiniranom naporu, to bi još više ozbiljno narušilo snagu i ugled američkog dolara.
Ovo sigurno nije prvi put da je dominacija američke valute ugrožena, niti je prvi put da su ukupne globalne dolarske rezerve koje drže središnje banke značajno pale, budući da su opadale u posljednja dva desetljeća ili tako nešto i bile su na najnižih razina čak i prije rata u Ukrajini.
Sada je, međutim, drugačije i nikada prijetnja nadmoći dolara nije bila ovako značajna. Postoji dobar razlog zašto su središnje banke diljem svijeta prošle godine kupile najviše zlata zabilježeno od 1950. godine, u nastojanju da se bore protiv rastuće inflacije i financijske nestabilnosti. Oni najbolje poznaju krhkost našeg nesigurnog monetarnog sustava, budući da se žele stabilizirati imovinom koja će zauvijek ostati vrijedna.
Bez obzira na to hoće li protumjera američkom dolaru biti juan, valuta BRICS-a ili neka druga valuta u zlatu ili imovini u budućnosti, Saudijska Arabija vidi da bi trenutačne globalne pričuve mogle biti u padu zauvijek. Kraljevstvo se priprema diverzificirati svoje rezerve i trgovačke prakse za sve što ga čeka.
Comments